Translate

уторак, 15. јануар 2013.

CRNA TAČKA


U ovoj pesmi,
preskočiću početak,
sredinu
i kraj
i staviću samo jednu
crnu tačku,
na sred belog lista papira.

I najveći majstori slikarstva
kada dožive kulminaciju
stvaralačkog opusa,
zafrljače kofu boje na platno,
razmažu je rukama i nogama
i proglase to za svoje remek delo.

E, pa i ja svoju tačku od crnog mastila,
svečano proglašavam
za remek delo,
ali ne bez realne osnove ,
jer po svojoj sadržini ona to i jeste .

U njoj je posebnom tehnikom
kodiran opis tvojih očiju i osmeha,
istančan  ukus, prefinjen  karakter,
neurotransmiteri tvog ingenioznog mozga
i papilarne linije tvojih otisaka prstiju
(u slučaju provere autentičnosti glavnog lika)

Tačno znam
( majke mi, imam viziju )
da će moja tačka izazvati revoluciju
u opšte prihvaćenom i pomalo zastarelom načinu
pisanja poezije.

Obožavaoci će euforično vrištati
na književnim večerima,
tražeći crnu tačku na bis.
Srednjoškolci će je učiti napamet
i dobijati petice iz književnosti,
velike kao vrata, za kraj godine.
Zaljubljeni će je recitovati
na mesečini.

 Generacije i generacije ljudi
prenosiće moju savršenu tačkicu
sa kolena na koleno,
kao neprocenjivu vrednost.

 A ja ću tada sa neba gledati dole
i reći ću ti, ne bez ponosa
( jer i anđeli imaju trunku ponosa, pogotovo oni koji su nastali od ljudi, zato im Bog to ne uzima za zlo) :
"Da nije bilo tebe, ne bi bilo ni moje savršene tačke.
El'  vidiš sad koliko je moja ljubav bila velika,
iako smo živeli na onom šugavom svetu
u kalu ljudske gluposti,
bede i jada . . ."

Ana San Snova Milinović

субота, 12. јануар 2013.

ČOKOLADNE NAPOLITANKE


Za taj dan,
po rasporedu velike braće,
nije bio predviđen nikakav rat svetskih razmera.
Meteori, komete i bolidi,
rurali su po uobičajenim putanjama.
Jurišnici vanzemaljskih eskadrila bili su još u stanju hibernacije,
tamo negde kod eliptičnog sazvežđa Kentaura,
a vulkani se lenjo krčkali u svom grotlu,
bez neke preterane želje,
da radikalnim kozmetičkim tretmanima,
podmlade lice Zemlje.

Probudila sam se sa uobičajenim bolom u potiljku,
koji me je nepogrešivo podsećao da sam još uvek živa
i da je vreme da uključim televizor
i proverim u jutarnjim vestima,
 da li je i ostatak čovečanstva živ,
ili su se sa sve planetom spektakularno razleteli
u paramparča.

Na plazma ekranu su me dočekale nasmešene okice
moje omiljene voditeljke Maje Nikolić,
a njen mio glas me je uverio "Da je stanje redovno".
"Znači , svi ste još uvek tu,
dragi moji ludaci, ludače i čudaci"- odahnula sam s olakšanjem,
dok mi se u glavi polako bistrilo,
posle čudotvorne tablete protiv bolova popijene na eks .

 I tada, odjednom, bez najave, "TO" se dogodilo !

Reporter na terenu je govorio o pokušaju ubistva,
u tamo nekoj školi ...tamo nekog direktora....
Smenjivale su se slike : rupe od metka na podu i stolu,
ambulantna kola u žurbi,
radoznali pogledi prisutnih,
začuđeni komentari zaposlenih ....
A ja nisam registrovala ni njihove reči, ni lica, ni radnju,
moj pogled se zaustavio i fiksirao na čokoladnim napolitankama,
koje su stajale na tanjiriću u praznoj kancelariji .
Napolitanke, koje nisu bile pojedene, jer još nije bilo vreme za umiranje,
bilo je još puno, puno, puno vremena,
 da se zagrize hrskava korica prelivena mekom čokoladom
i uživa dok se šećer, mleko i kakao lagano tope u ustima....

I zaplakala sam se kao kiša, kao poplava, kao potop,
ne zbog lokve krvi, prosutih creva i zadaha smrti,
već zbog tih šugavih, bajatih napolitanki
i zbog dragocenog vremena, koje ljudi bez stida i straha
kradu i otimaju jedni drugima.
Ridala sam toliko, da mi je srce skoro prepuklo od bola
a Bog uplašen i u čudu, brzo me uze u svoje naručje
i reče da me uteši :
"Svaka tvoja suza je spasila jednu ljudsku dušu :"

" Da li to znači da će se te spašene ljudske duše ,
ponovo vratiti na zemlju da bi se ubijale između sebe ?"
upitah ga zabrinuto, užurbano brišući suze sa obraza.

 Bog se nasmešio tužno i plakali smo posle još dva sata,
sve dok nismo potrošili i poslednju rolnu toalet papira.
Napolju je bilo hladno
i naše suze su se pretvarale u bele pahulje
pre nego što bi dodirnule zemlju,
a načelnik komunalne službe se hvatao za glavu,
jer su rezerve soli bile na izmaku ....

Ana San Snova Milinović

gde možete pogledati i naručiti moje radove uljanom temperom na lesonitu . Hvala.

MESO


U mom gradu,
žene šetaju polugole,
ponosne na svoje meso i vitke kosti,
koje im je Bog s ljubavlju izmiksao
u svojoj dalekoj nebeskoj laboratoriji,
inspirisan
legendarnom lepotom
kentaurijanki,
koje je video jednom davno,
dok se kao dečak igrao
u njihovim raskošnim vrtovima
srebrnih ljiljana.

Ana San Snova Milinović

BOLjE STO GRAMA SREĆE NEGO KILO PAMETI (ili proširivanje razlomaka)


Svake godine tačno na peti dan trećeg meseca,
šestog sata posle ponoći,
iznova se rodim,
onako sama od sebe,
bez pomoći mame i tate
("Rodili smo te jednom- rekoše mi - i to je sasvim dovoljno sa naše strane. ")

I tada primetim nešto neverovatno :
 SVAKI PUT SAM TEŽA ZA 10 GRAMA PAMETI I JEDAN GRAM SREĆE .

Brzo otčim da uzmem digitron
i izračunam koliko ukupno do sada imam grama
i koliko mi još godina treba,
da postignem apsolutnu stvarnost,
za koju je po narodnom predanju
potrebno 100 grama sreće i kilo pameti .

 A lepo mi je govorila mama :
"Vežbaj  matematiku dete,
trebaće ti nekad u životu ."
"Vežbam, mama, vežbam" - kažem ja
(a mozak mi odlutao u nepoznatom pravcu...)
I eto , kako sada da postavim ovu jednačinu ?

Znači : ako je za 1 gram sreće i 10 grama pameti potrebna jedna godina, onda mi za sto grama sreće i kilo pameti treba 100 godina, minus 44 ......
To je još samo 56 godina ??? Jupiiiiiiiiiiiiiiiii.......
Ana San Snova Milinović

UH , DOBRO JE


JUTROS SAM SE PROBUDILA U 7 : 43 .
(Uh , dobro je)
SUNCE SIJA .
(Uh , dobro je)
VRAPCI SE SVAĐAJU OKO MRVICA .
(Uh , dobro je)
AKI LAJE NA PROLAZNIKE .
(Uh , dobro je)
KOMŠINICA SLAVA PREPRIČAVA NAJNOVIJE TRAČEVE KOMŠINICI DARI .
(Uh , dobro je)
NA TV-u LUPETAJU UOBIČAJENE GLUPOSTI . . .
(Uh , dobro je)
NA FEJSBUKU MUVANjE , PAMETOVANjE , REKLAMIRANjE I PLjUVANjE.
(Uh , dobro je)
ASTEROID 2005YU55 UDALjEN POLA SVETLOSNE GODINE OD ZEMLjE .
(Uhhhhh , dobro je , ima još vremena)
MLADEN KUVA KAFU . . .
STOP .
STANI .
ČEKAJ .
MLADEN NE PIJE KAFU . MLADEN MI SKUVA KAFU JEDINO KADA IMAM MIGRENU . A JA DANAS NEMAM MIGRENU . . . . IPAK NEŠTO NIJE U REDU .
NEŠTO MI JE PROMAKLO ?
NEŠTO SAM PROPUSTILA ?
HAJDEMO ISPOČETKA . . . . KAD SAM SE JA ONO BEŠE PROBUDILA ?
. . . I JESAM LI SE PROBUDILA ?

Ana San Snova Milinović

TRKULjA DO DASKE


Vrlo lep, zgodan i elokventan spiker,
poručio mi je sa tv ekrana,
da je situacija u svetu alarmantna,
ekonomska kriza na vrhuncu
a zver rata na slobodi.

Njegove dramatične reči
propratile su još dramatičnije slike
kataklizme globalnih razmera,
u utakmici sa nerešenim rezultatom,
između prirode i čoveka.

Nešto mi je u tom njegovom izveštaju bilo sumnjivo,
jer moj prioritet za današnji dan
nije bio ni rat, ni pokolj,
ni glad, ni osvajanje,
ni razaranje, ni krađa, ni genocid,
već da poređam krastavčiće u tegle
i prelijem ih precizno odmerenim rastvorom
sirćeta, vode i soli.

Zato sam otvorila prozor
i pogledala na ulicu,
da se sopstvenim očima uverim
šta se zaista događa !

Napolju je sijalo sunce,
(sa zubima kao kod velike bele ajkule).
Aki je lenjo žmirkao pored razbijene saksije
(pravdajući se staračkom demencijom )
U vazduhu se osećao miris pečene paprike i ajvara.
Janko je jurcao za loptom.
Devojčice su se kikotale,
praveći se da ne primećuju njegove fudbalerske bravure.
Dugodlaki vučjak Paša, šepurio se na ulici
i po hiljaditi put obeležio moju kapiju kao svoju teritoriju.

Hmmmmm......

"Pazi kako laže ovaj napirlitani spiker" - rekoh zatvarajući prozor
"Samo sam đžabe rashladila sobu!"

Isključila sam televizor
i pustila Trkuljinu pesmu do daske.

 Sveti Đorđe na mom zidu
čvrsto je dohvatio koplje
i zamahnuo snažno, odvažno i muški,
nepokolebljivo rešen,
da ove godine, čim grane proleće,
 definitivno i zauvek,
dotuče i iskoreni tu gadnu aždaju
u ljudskim srcima !

Ana San Snova Milinović

недеља, 17. април 2011.

HORIZONT DOGAĐAJA

Moja kuća je rešila 
da me napusti onoga dana ,
kada se grmljavina zemlje,
stopila sa kricima okeana .
Besno reče :
" Dosadilo mi je 
da me non -stop ribaš ,
glancaš i poliraš ,
kao da sam šugava !"
I zalupivši mi vrata ispred nosa ,
sa puno entuzijazma 
ukrca se na prvi talas cunamija
 i otplovi bez pozdrava .
A moja naranđžasta japanka ,
pozelenevši od neskrivenog prezira ,
što sam je pravo sa pijace,
u staru teglu od turšije smestila ,
pljusnu mi u lice,
ustajalu vodu umesto šamara
i u opštem metežu
ode da traži svog zlatnog šarana .
Ni jedno zlo ne ide samo ,
zato se nisam mnogo iznenadila ,
kada me je moj pas
(u koga sam mogla da se zakunem)
bez trunke griže savesti ,
ostavio da ispod mulja i algi trunem ,
i otrčao da spašava Mesec ,
koji se u oblaku radioaktivnog joda davio ,
(zaštitnu opremu mu je po ps-u stavio)
i tako postade lokalni heroj naše ulice
i prirodne kataklizme zaštitno lice ,
a od novca ,
koji je u ekskluzivnim intervjuima zaradio ,
kupio je sadnicu trešnje 
i na mom grobu je zasadio .

Ana San Snova Milinović

недеља, 27. март 2011.

VOZ


Ovaj voz, mila,
oduvek slepim kolosekom gruva.
Sa gvozdenim stopalima,
na zardjalim šinama,
potonulim ispod mulja.
U užarenoj peći je glodao svoje dane,
brekćući i cvileći
kroz napuštene kamenolome stare.

On je uvek voleo,
da preskoči svoje granice
šlajfujući nestrpljivo,
na peronu poslednje stanice.
Nikada naučio nije svetlosne signale,
poštovanje prednosti
i preticanje sa leve strane.
Jedino njegovo pravilo beše:
masa puta ubrzanje.

Zato je i uspeo da stigne
do neotkrivenih daljina,
neslućenih dubina,
nedostižnih visina ...
I svaki put je pritom iskočio iz šina.
Salto mortale sa malo stila...
Sve dok se nije setio načina,
kako se rešava jednačina
izmedju ubrzanja i kočionih sila.

Od tada se lagano ravnicom kotrlja,
bolje se tako daljine vide.
A ono,
za čim je tragao u odsjaju zvezda,
shvati da mu samo u susret ide....

Ana San Snova 

ŠUGAVA SREĆA

Na pijaci
polovnih emocija , pronašla sam
bezbroj varijacija , zavodljivih osmeha ,
sanjivo-maznih pogleda (obrati pažnju , nisam rekla sado -mazo , već sanjivo- mazno )ovlašnih dodira
i sa predumišljajem izazvanih strasti
(poznat ti je onaj osećaj , kad letiš a znaš da ćeš posle pasti , al ipak ne odustaješ i ponovo rulaš po klizavoj pisti nadajući se naivno da baš ovaj let neće biti isti )

Rutinski izbegavajući
od nestrpljivih trgovaca nezgodna pitanja ,
nerado se pridržavam pravila :
" Samo gledanje , bez pipanja ! "

Kao malerozni stoti kupac ,
na poklon dobijam
bajatu sreću , isteklog roka ,
( koju iskreno rečeno ne bi pomirisala ni stoka )
a kamoli Ja , ovako fina
i puna vrlina .

Ipak ,
da ne bi izazvala opštu sablazan ,
uz kiseli osmeh , uzimam svoj poklon ,
pedantno spakovan u papir umazan
i pitam trgovca potmulo režeći :
"Imate li neku vreću ,
da u nju strpam ovu moju šugavu sreću ? "

"Naravno !
Pripremite sitnih para ,
kesa košta pet dinara ! "

" Evo ti zadnjih deset dinara druže .
Kad ide june , nek ide i uže... "

Ana San Snova Milinović

RAZNE SORTE


MRAČNI postoje
da dane zamrače.

TUŽNI da oblake
sa neba svlače.

LjUBOMORNI vole
da se s nekim kače.

SADISTI uživaju
plačljivce da tlače.

LjUBAVNICI su ovde
da se strasno ljube.

OPASNI žele
da nam pokažu zube.

LUDACI se trude
da nas prave ludim.

ČUDNIMA se
samo ponekad čudim.

PREPAMETNI prepotentno
prosipaju znanje.

FANATICI se nalože
kad naprave sranje ...

OSVETNICI smišljaju
osvete strašne.

PLAŠLjIVCI čekaju
na red da se plaše.

ZAVODNICI zavodljivo
šmekaju ispod oka.

NAVIJAČI sa tribina
pljuju kao stoka.

LjUDI se trude
da budu fini i tiho kažu: 
"Bože, izvini." 

Ana Milinović

EVO , OPET ME HVATA

Ako ikada budem umrla,
(što je faktički nemoguće)
biće to od smeha,
majke mi,
jer, oduvek sam se svemu smejala
i sve mi je bilo smešno,
(sve sem ljubavi).

I dok su drugi ljudi strahovali
od neuspeha,
bolesti,
siromaštva,
tuge,
samoće
i smrti,
ja sam se jedino bojala
da ne prasnem u neobuzdan smeh
u nekoj bezizlaznoj situaciji
i na taj način upropastim
dramatičnost trenutka.

Bog se sa svoje strane
revnosno potrudio
da mi pokaže
sve aspekte života .
Hteo je da me
zapanji,
zaprepasti ,
zaplaši ,
istrese iz gaća . . .
Ali ja sam se samo smejala
kao luda na brašno
i nisam davala pet para na to .

Na kraju, On rezignirano reče :
"Dobro, kad si već toliko zapela,
dobićeš radno mesto skupljača smeha
na intergalaktičkom tegljaču,
čije je lansiranje predviđeno,
za sutra popodne."
Od smeha nisam uspela ni da se zahvalim .
Hahahahahahahahahahahahahaahhhhh. . . .
Jao, evo opet me hvata . . . izvinjavam se . . hehe...

Ana San Snova Milinović